Škola sreće porodica roditeljstvo, Zdravlje i prevencija, porodica i vaspitavanje dece, magazin
PORODICA I VASPITANJE

07 Mar 2022

ŠKOLA SREĆE

Na kraju svog desetogodišnjeg istraživanja Wiseman je osnovao »školu sreće«, zasnovanu na principima da se ljudi ne rađaju srećni već da sreću sami stvaraju, odnosno da se sreći mogu naučiti. Kako?

Da li se i kako sreća može naučiti? Da li je moguće ostati ali i postati “srećan u nesrećnom svetu”, posebno tamo gde je osmeh – događaj? Konačno, možemo li sreći naučiti našu decu?

U Nemačkoj, u gradu Hidelbergu, uveden je kao redovan, tj. obavezan predmet: “Sreća”. Odlučili su da pokušaju da svoje srednjoškolce uče zadovoljstvu života, vedrini, samopouzdanju. Predavanja će vršiti učitelji, pedagozi, psiholozi, glumci, terapeuti… Ne znam da li se ocenjuje i kako. Još me više zanima da li su predavači srećne osobe? Po kom i čijem kriterijumu?

Britanski psiholog Richard Wiseman već 15-ak godina proučava pojmove sreće i nesreće. 1994. godine pokrenuo je „Projekat sreća“ sastavljenog od niza eksperimenata sa 400 dobrovoljaca koji sebe smatraju izrazito srećnima ili izrazito nesrećnima. U jednom od eksperimenata oni su zamoljeni da prelistaju određeni časopis i prebroje sve fotografije u njemu. “Nesrećnici” su u roku od dva minuta završili zadatak. Za razliku od njih, “srećnici” su već na prvim stranama časopisa primetili komentar: “Ovaj časopis sadrži ukupno 43 fotografije. Ne morate dalje brojati”. Takođe, u sredini časopisa nalazilo se i ovo objašnjenje: “Dovoljno je da kažete da ste primetili ovu stranicu i dobićete novac.” Jasno, »nesrećnici«, uopšte nisu primetili ni jedno ni drugo objašnjenje. Odnosno: što su više bili koncentrisani na nešto konkretno, to su manje primećivali opšti kontekst, što je tipično ponašanje onih koji sebe doživljavaju kao nesrećne.
Wiseman je napravio i tipologiju, tj. osnovne karakteristike i srećnih i nesrećnih osoba. Tako, po njemu, srećne osobe su opuštene, otvorene, lako prepoznaju nove prilike. Ne plaše se izazova i promena. Imaju visok stepen samopouzdanja.Veruju sebi i svojim instinktima ali umeju da prihvataju i tuđa mišljenja. Za razliku od njih, »nesrećni« ljudi brinu unapred, odbijaju rizike, plaše se velikih promena. Često veruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod merdevina, crnih mačaka, broja 13... Prema ljudima su nepoverljivi jer su ubeđeni da je svaki kontakt zasnovan na interesu i usmeren na to da oni budu prevareni. Jedna od najbitnijih razlika između srećnih i nesrećnih jeste njihova sposobnost suočavanja sa problemima i velikim životnim krizama, ili nesrećama. Wiseman je zatražio od svojih ispitanika da zamisle da su bili svedoci oružane pljačke tokom koje su i sami bili povređeni a zatim da taj događaj opišu i definišu kao srećan ili kao nesrećan. Naravno, oni koji i inače svet posmatraju sa najcrnje moguće strane su sa velikim žarom govorili kako su mogli ostati bez glave i kako se uvek nađu na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Za razliku od njih, srećnici su u ovom događaju videli činjenicu da se sve, ipak, dobro završilo, da su sada bogatiji za jedno iskustvo.

Na kraju svog desetogodišnjeg istraživanja Wiseman je osnovao »školu sreće«, zasnovanu na principima da se ljudi ne rađaju srećni već da sreću sami stvaraju, odnosno da se sreći mogu naučiti. Kako? Promenom negativnog životnog stava u pozitivan, koncentrisanjem na prijatna iskustva, podsećanjem na lepe uspomene, prihvatanjem svoje budućnosti sa osmehom.
Jasno, sve je to lakše reći nego učiniti. Sa druge strane, znamo da u prvoj godini života deteta, odrasli iz njegove okoline, pre svega majka zadovoljava sve njegove potrebe. Međutim, ove potrebe nisu samo fiziološke i fizičke (za hranjenjem, spavanjem, presvlačenjem..) već i psihičke (potreba za dodirom, za pažnjom, nežnošću...). U zavisnosti od toga koliko su ove potrebe zadovoljene dete stiče određeno iskustvo. Zatim, to svoje iskustvo generalizuje na celokupno svoje okruženje. Ukratko, već u ovom ranom uzrastu, na osnovu poverenja koje je steklo u svoju majku i toga koliko je bilo paženo, voljeno, maženo... dete svet doživljava kao pretežno prijatno, ili pretežno neprijatno mesto. Da li se već tada određuje hoće li odrasti u budućeg optimistu ili pesimistu? Mnogima je period ranog detinjstva, pre polaska u školu najveseliji, najnasmejaniji, možda i najsrećniji. Odrastajući deca postaju sve ozbiljnija. Veliki krivac je škola, istovremeno i obavezna i veoma naporna. Naučnici tvrde da kada se završi period odrastanja, određeno shvatanje sveta je u potpunosti završeno. Podrazumeva se da su važne i životne okolnosti, tj. što manji broj stresova kako bi se formiralo pozitivno doživljavanje sveta. Međutim, to ne znači da ukoliko ste propustili da se još u prvim godinama života opredelite za sreću, vedrinu i optimizam kao životni stav – da ste zakasnili.
Možda se sreća ne može naučiti u nekoj školi, na način kao što se uči vožnja automobila, krojački zanat ili aranžiranje cveća. Međutim, ono što se će sigurno doprineti srećnijem odrastanju dece jeste unošenje što više vedrine i optimizma u porodičnu atmosferu.

Promenite ugao gledanja na neki problem. Na primer, kada vas uhvate «crne misli» pokušajte istu stvar da sagledate iz nekog drugog ugla (šta bi o tome, na primer, rekao neko koga, možda, ne poznajete ali poštujete?). Izbegnite da strahujete unapred. Okružite se pozitivnim ljudima. Priuštite sebi nešto lepo. Otiđite negde sa prijateljima. Recite nekome da ga volite. Obezbedite sebi 8 sati spavanja noću. Provodite što više vremena na otvorenom prostoru. Slušajte svoju omiljenu muziku.
• Smejte se sa svojom decom, makar smeh izazivali običnim golicanjem. Smeh će vas opustiti, popraviti trenutno raspoloženje, ukloniti bar malo stresa.

• Igrajte se sa decom. Svaka vaša zajednička igra je lekovita, bez obzira da li izmišljate nove, samo vaše, ili se igrate nekih već postojećih. Igra je polje gde je svima dozvoljeno da budu opušteni, kreativni, rasterećeni. Iako je igra lekovita i za odrasle osobe, svaki put kada se igrate sa svojim detetom, ma koliko ono imalo ozbiljan izraz lica i ozbiljno pristupalo samoj igri – budite sigurni da se iznutra osmehuje.

• U predškolskom periodu deca usvajaju način ponašanja svojih roditelja. Ona uče iz primera, kopiranjem uzora onih koji su im najbliži. Iskrenosti tj. nelaganju će se najpre naučiti ako vi sami ne lažete. Zavoleće knjige ukoliko ih vi rado čitate, uživaće u praznicima, ako i vi uživate. Imaće onakav pristup rešavanju problema kakav vi imate. Ukoliko ih rešavate sa osmehom i entuzijazmom, činite mnogo za detetovo vedrije odrastanje i samopouzdanje. Ukratko: možda će vaša deca imati život pod “srećnom zvezdom”, ukoliko ste vi srećni.
Lično, meni se uvek činilo da što se više bavim svojim detetom, (i to ne kada postoji problem za rešavanje, već u običnim, svakodnevnim prilikama), osećam se srećnijom. Sa druge strane, kao pedagog koji se već godinama bavi pitanjima dečijih emocija znam da su i deca srećnija kada su im roditelji posvećeni, i kada rastu okružena sigurnošću, razumevanjem, pažnjom. Sve mi se čini, prva lekcija u školi sreće morala bi biti tu negde. Ljubav.

Reklame

Povezane teme

OTVORENI RAZGOVORI O SEKSU

OTVORENI RAZGOVORI O SEKSU

Koji izbor ima vaše dete da bi saznalo ono što ga zanima? Da li mislite da se o seksualnosti može učiti iz knjiga? Naravno da ne. Dete će ili pronaći odgovarajućeg sagovornika ili će bez pripreme imati seksualno iskustvo, što može da bude traumatično...

VOLETI SVOJE KOMPLIKOVANIJE DETE

VOLETI SVOJE KOMPLIKOVANIJE DETE

Naravno, svi mi imamo trenutke kada žalimo kako smo reagovali na ponašanje svog deteta. Ali stručnjaci kažu da su deca otporna i da nas vole. Jedna od sjajnih stvari u životu sa malom decom jeste da se svako jutro probudite i krenete od početka......

PODIGNITE DETE KOJE VOLI DA ČITA

PODIGNITE DETE KOJE VOLI DA ČITA

Pored svih neizvesnosti koje postoje na svetu, evo jedne stvari na koju možete računati: Čitanje čini decu jačom. Deca koja prihvate knjige - čak i kada je gledanje u ekran neizbežno - biće spremna da preuzmu budućnost....

STARATELJSTVO - SA MAMOM ILI TATOM

STARATELJSTVO - SA MAMOM ILI TATOM

Kome poveriti dete ako su oba roditelja nekvalitetna i znate da mu neće biti dobro ni kod jednog, ni kod drugog? Nije lako ni kada su i mama i tata kvalitetni kao roditelji, ali su u konfliktu oko deteta, i oboje žele da im se ono poveri......

RAZVOD BRAKA: KAKO REĆI DECI DA SE RASTAJEMO?

RAZVOD BRAKA: KAKO REĆI DECI DA SE RASTAJEMO?

Deca predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta i dalje u velikoj meri zavise od svojih roditelja, ali takođe počinju da razvijaju bliska prijateljstva sa decom iz svog okruženja. Oni su u stanju da razgovaraju više o osećanjima......

DETETU TREBA DA POKAŽETE LJUBAV

DETETU TREBA DA POKAŽETE LJUBAV

Drugi razlog za skrivanje svojih emocija jeste neumeće, tj. nepoznavanje načina da se one pozitivno izraze. Činjenica je da starije generacije nisu bile u velikoj meri otvorene u pokazivanju pozitivnih emocija prema deci kao današnje......

DA LI DECU TREBA FIZIČKI KAŽNJAVATI?

DA LI DECU TREBA FIZIČKI KAŽNJAVATI?

Važno je napomenuti da su predmet istraživanja bila normalna deca i da su roditelji koristili razumno telesno kažnjavanje, a ne fizičko zlostavljanje. Zato iz ovoga ne smemo da zaključimo da decu treba što više tući da bi bila bolja......

PRETERANA TELESNA TEŽINA I NEAKTIVNOST DECE

PRETERANA TELESNA TEŽINA I NEAKTIVNOST DECE

Bez lečenja, problemi sa viškom kilograma će se nastaviti i nakon detinjstva. Gojazna deca imaju dvostruko veće šanse da ostanu gojazni tokom celog života, rizik raste sa godinama,tako da skoro 60% gojaznih adolescenata tokom života ne gube na težini...

DEVOJČICE I DEČACI

DEVOJČICE I DEČACI

Na žalost, devojčice su uskraćene za podsticanje da misle svojom glavom, da se bore za svoje mišljenje. Od njih se u manjoj meri očekuju jasni, čvrsti stavovi što utiče da kasnije, kada odrastu, mnoge žene imaju problem da direktno traže ono što žele...

ŠKOLA SREĆE

ŠKOLA SREĆE

Na kraju svog desetogodišnjeg istraživanja Wiseman je osnovao »školu sreće«, zasnovanu na principima da se ljudi ne rađaju srećni već da sreću sami stvaraju, odnosno da se sreći mogu naučiti. Kako?...

PLANIRANJE TRUDNOĆE: KADA JE PRAVO VREME ZA ZASNIVANJE PORODICE?

PLANIRANJE TRUDNOĆE: KADA JE PRAVO VREME ZA ZASNIVANJE PORODICE?

Mnogi parovi koji žele da donesu novi život na svet suočeni su sa naizgled jednostavnim pitanjem: kada je pravo vreme za zasnivanje porodice?...

PRIPREMA ZA POLAZAK U PRVI RAZRED

PRIPREMA ZA POLAZAK U PRVI RAZRED

Roditelji imaju zadatak da podstaknu u detetu osećaj da je ono jedinstvena i važna osoba, kako sebi, tako i drugima. Dužnost im je da mu pokažu koliko ga cene i prihvataju, uvažavajući njegove sposobnosti, interese i jedinstvenost......

DA LI JE VAŠE DETE PREZAUZETO?

DA LI JE VAŠE DETE PREZAUZETO?

Aktivnost kojom će vaše dete da se bavi prilagodite njegovom temperamentu, karakteru, sposobnostima i godinama. Ne birajte aktivnost za sebe, već za mališana......

TINEJDŽERSKA PRAVILA KOMUNIKACIJE

TINEJDŽERSKA PRAVILA KOMUNIKACIJE

Radeći sa tinejdžerima i roditeljima, u jednoj beogradskoj srednjoj školi, zanimalo nas je postoji li ključ ili moguće rešenje za stalne sukobe u njihovoj komunikaciji. Istraživanje “Umeš li da razgovaraš?” obuhvatalo je i anketu sa brojnim pitanjima...

KAKO SE PRAVILNO UČI?

KAKO SE PRAVILNO UČI?

Ono što detetu predstavlja najveći problem, ili što najmanje razume dobro je da uradi onda kada mu je učinak najveći. Za nekoga je to jutro, za nekog veče, ali princip je isti: za najteže gradivo pomozite mu da izabere najbolje vreme......